ponedjeljak, 15. veljače 2016.

1.       Vjerodostojnost koncepta ALKA75 i njegov utjecaj na zdravlje ljudi
Mladi ljudi misle da su besmrtni i da nikada neće biti bolesni. Nažalost, svijet poznaje brojne tužne priče koje dokazuju suprotno. 9.10.2014. sam bio na pogrebu bivšeg učenika kojeg je smrtni zagrljaj tumora na mozgu zaustavio u 21. godini života. U obitelji imam slučaj tumora na mozgu djevojke koja je zbog toga završila u invalidskim kolicima. Ne želim dalje nabrajati jer vjerujem da svi imamo neki primjer koji dokazuje da vječna mladost i besprijekorno zdravlje nije svima zajamčeno. Opet, postoje ljudi koji doista dočekaju starost bez ozbiljne bolesti. Teta Anica ponekad se žali da ju malo bole koljena kada se penje na 3. kat s vrećicama iz dućana. Teta Anica ima 85 godina i ne troši niti jedan lijek.
Tko ste vi? Osoba na koju se lijepe bolesti ili osoba sa zdravstvenim kartonom kao što ga ima teta Anica? Većina ljudi ne može sa sigurnošću odgovoriti kojim će se putem razvijati njihovo zdravlje, ali načelno možemo biti sigurni da nepažnjom svi mogu narušiti vlastito zdravlje.
„Omiljena“ mi je rečenica „Pa ništa mi neće biti ako malo griješim“. Posebnost te rečenice leži u činjenici da razni ljudi imaju razna viđenja pojma „malo“ pa tako netko misli da može „malo“ griješiti u svakom obroku i da će dugo ostati zdrav. Nažalost, mi jedva naziremo kakva nam je genetska struktura pa tako neka namirnica može za genetski jake ljude doista biti mala greška koja neće napraviti ozbiljne štete u organizmu, ali kod nekih drugih ljudi ista količina može u nekog dužem razdoblju biti smrtonosna. Međutim, ako i imate snažan i zdrav organizam dužim korištenjem štetnih namirnica možete zdrav organizam uništiti, a pažljivim unosom manje štetnih namirnica i unosom zdravih namirnica možete slab organizam poštedjeti ozbiljnih oštećenja i poživjeti bitno duže nego što bi se moglo očekivati.  Koncept ALKA75 upravo počiva na izbjegavanju štetnih namirnica i unosu korisnih namirnica. Vjerodostojnost koncepta leži na činjenicama da su nam neke namirnice korisnije od drugih, a neke namirnice štetnije od drugih. Koncept uzima u obzir i naše osobne zdravstvene posebnosti koje možemo otkriti testovima intolerancije na hranu i krvnim pretragama pa tako svatko od nas ima svoj popis štetnih namirnica koje treba izbjegavati.

Vjerujem da je kompleksnost koncepta ALKA75 mnogim ljudima velika zapreka u proučavanju vlastitih receptura za zdravlje, ali mi je fascinantno da većina tih ljudi ima sposobnost proučavanja i kompleksnijih zadataka kao što je npr. studiranje ili rad s brojnim problemima. Kako je moguće da neki ljudi mogu programirati složene računalne programe, ali se ne žele pozabaviti programiranjem vlastitog zdravlja? Možda je njihov glavni problem vjerovati ili ne? Kako bih provjerio vjerodostojnost koncepta baziranog na četiri već isprobana koncepta prehrane povjerio sam nutricionistima i liječnicima na provjeru uz zadatak da pronađu jednu krivu postavku. Konceptu nije pronađena zdravstvena zamjerka. Zamjerka mu može biti što je iz popisa namirnica izbačeno jako puno „finih“ namirnica koje život čine ukusnijim….barem na kratko! Mene danas zaokuplja misao kako ljudi mogu smatrati finom namirnicu koja nam nedvojbeno čini štetu? Budući da je okus hrane stvar navike pokušajmo pronaći snagu u sebi i probati namirnice koje su nam korisnije i izbaciti štetne namirnice te ćemo nakon nekoliko mjeseci shvatiti da zdravo može imati i dobar okus, tj. biti fino. Pokušajmo to napraviti i prije nego li nas zdravstvene tegobe na to natjeraju. Hoćemo li se pomiriti s idejom da ljude 21. stoljeća najviše vesele stvari koje debljaju (čitaj uništavaju zdravlje) ili su grijeh. Inteligentan čovjek koji vozi auto zna da treba zakočiti na vrijeme kako se ne bi zabio u neku prepreku. Kako taj isti čovjek tu istu logiku ne može primijeniti na svoje zdravlje pa većina ljudi danas pušta da im se zdravlje naruši i tek tada počinju promišljati o zdravoj prehrani koja će ih ozdraviti?!?! Nemam odgovor na to pitanje. A vi? Za sebe? 

Nema komentara:

Objavi komentar