Porez na šećer! Da ili ne? Hrabar, logičan i odvažan potez kojeg podržavaju hrabri ljudi ili zamka za ovisnike o šećeru? Citat Jamie Oliver

                Ovo pitanje vezano je uz (ne)filozofsko pitanje treba li svatko tko prouzroči štetu, tu istu štetu i nadoknaditi? Čini se jednostavnim da ćete susjedu platiti prozor kojeg je razbilo vaše dijete. Možete li se tako postaviti u svakom trenutku svoga života i djelovanja? Naime, ako svojim nepromišljenim djelovanjem uništite vlastito zdravlje kako možete očekivati da vas društvo besplatno liječi? Nije li logično da svaku bolest za koju ste osobno krivi osobno i platite? Pravo kaže da uopće nije važno ako nešto niste znali jer ste svakako dužni platiti kaznu za počinjeno djelo ili nadoknaditi prouzročenu štetu. Od ovog trenutka nitko tko pročita ovaj tekst ne može više reći da ne zna da previše šećera narušava zdravlje. Možda vam je sada žao što ste pročitali ovu tvrdnju? Prije svega moramo razlikovati bolesti za koje smo sami krivi od onih koje se nam nametnute genetskim kodom, nesrećom ili djelovanjem okoline.

Genetski kod: Znate li kako je vaš genetski kod predodredio probavu šećera? Kolika količina šećera dnevno je za vas neškodljiva? Odgovor nije lako pronaći, ali obratite pažnju da su ljudi do 16. stoljeća konzumirali manje od 5 grama šećera dnevno. Danas? Kako tko, ali samo jedna boca od pola litre gaziranog pića u sebi ima 53 grama šećera. Šećer se nalazi u mlijeku, voću, korjenastom povrću, a škrob (brašno, krumpir) i alkohol imaju jednako djelovanje na razinu šećera u krvi. Razmislite i pokušajte mjeriti koliko zapravo šećera (i škroba i alkohola) dnevno unosite? Sve preko 100 g dnevno nije zdravo!

                Nesreća: Teško ćete objasniti da je prevelika konzumacija šećera plod neke nesreće.

NPR: Išao sam prijateljima i onda je prijateljica napravila, nesrećom, super kolač….nisam se mogao izvući. Pojeli smo sve! Koja nesreća!

Poznato?

Djelovanje okoline: Hm, reklame! Reklame zasigurno djeluju na svijest potrošača, posebno mlađih i to bi bila olakotna okolnost zbog koje se ne bi trebalo uvoditi porez na šećer. Dostupnost štetnih namirnica spada također u negativno djelovanje okoline.

Mnogi mogu pomisliti sljedeće: „Glup sam, neuk i povodljiv pa neka društvo preuzme krivicu za moju slabost, ovisnost o šećerima i neukost!“ Ma da, još se nije rodio netko tko za sebe misli da je glup… Svatko u svojem okviru misli da je njegov stupanj inteligencije najviši mogući, a da su ostali ljudi oko njega manje pametni! Poznato? Zaključujemo da postoje ljudi na koje okolina djeluje negativno (grupacija ljudi na koju se oslanjaju marketinški stručnjaci koji prodaju robu na tržištu) i oni na koje okolina djeluje vrlo malo ili nimalo. Kakvi ste vi po tom pitanju? Može li vas se nagovoriti na „glupost“ ako ste svjesni dimenzija te gluposti?

Mi kao društvo možemo se dogovoriti da ćemo teret liječenja svih bolesti nastalih neumjerenom konzumacijom šećera (alkohola, brašna, hidrogeniziranih masnoća) prebaciti:

1.       samo na proizvođača

2.       samo na potrošača

3.       ili ćemo taj trošak neodgovornosti solidarno podijeliti.

Možemo se dogovoriti da ćemo svi solidarno plaćati porez na šećer, hidrogenizirane masnoće i alkohol, a ta sredstva namjenski moraju ići za liječenje bolesti uzrokovanim metaboličkim sindromom (šećerna bolest, ciroza, tumori itd.). Tako ćemo pažljivije unositi štetne namirnice i biti zdraviji pa će i troškovi za zdravstveni sustav biti manji, a prihodi za zdravstvo veći, redovi u čekaonicama manji, a s više vremena liječnici će bolje moći brinuti o nama pacijentima. Što mislite o tome? Jedna kuna poreza na kilogram (litru) štetnih tvari i novca za liječenje ima dovoljno. Ne bi nas koštalo puno, a dobijemo puno! Zdravlje!

Javite svoje mišljenje na https://www.facebook.com/ALKA-75-1618090025122637/